Razdoblje između 1935. i 1955. godine smatra se zlatnim dobom tanga, kada su legendarni orkestri ispunjavali plesne dvorane Buenos Airesa. Svaki od tih ansambala razvio je prepoznatljiv zvuk koji plesači i danas prepoznaju već od prvih taktova. Orkestar Juana D’Arienzo, poznat i kao kralj ritma, revolucionirao je scenu svojim energičnim, ritmički čvrstim stilom koji je vratio ljude na plesni podij. Njegove su skladbe izvrsne za usvajanje preciznog ritma Tango Argentino u vlastitom tijelu.
Elegantnu protutežu stvorio je Carlos Di Sarli. Njegova glazba teče poput meda, nošena lirskim dionicama violina i veličanstvenim klavirskim akordima. Di Sarli od plesača zahtijeva iznimnu smirenost i sposobnost da s užitkom produlje duge korake. S druge strane, tko traži duboku melankoliju i dramatične prijelome, sluša Aníbala Troila. Njegovi aranžmani ostavljaju bandoneonu, uzdišućem srcu tanga, maksimalan prostor za emotivne solističke dionice.