Kako tradicionalni instrumenti oblikuju tijelo plesača
Kada se pomaknemo izvan klasičnih europskih plesnih dvorana, temelj pokreta se iz temelja mijenja. Dok u standardnim plesovima često ujednačen, melodičan zvuk orkestra diktira takt, u svjetskoj glazbi dominira izravna, fizička povezanost između glazbala i tijela plesača. Pojedinačni instrument poput zapadnoafričke djembe ili orijentalne darbuke može, zahvaljujući svojim finim bojama zvuka i ogromnoj dinamici, cijele plesne zajednice uvesti u trans ili ih potaknuti na eksplozivne solističke dionice.
Razumijevanje tih instrumenata mijenja način na koji se krećemo. Tko nauči osjetiti duboki bas okvirnog bubnja u zdjelici ili rukama iscrtati filigranske ukrase ouda, više ne pleše samo uz glazbu, već postaje njezin dio. Ti organski zvukovi pozivaju na napuštanje krutog držanja i prepuštanje izolacijama, zemljanim koracima i slobodnoj improvizaciji. Kako bi dublje zaronio u ove fascinantne zvučne svjetove, vrijedi pogledati i Glazba za solo ples: Čarobni ritmovi svjetske glazbe, koja čini teorijski okvir za ovo plesno putovanje, a udansa ti pritom pomaže pronaći pravi ritam.




