Kako tradicionalni instrumenti oblikuju telo plesača
Kada se pomerimo izvan klasičnih evropskih plesnih dvorana, temelj pokreta se iz korena menja. Dok u standardnim plesovima često ujednačen, melodičan zvuk orkestra diktira takt, u svetskoj muzici dominira direktna, fizička veza između zvučnog tela i tela plesača. Jedan instrument, poput zapadnoafričke djembe ili orijentalne darbuke, svojim finim zvučnim bojama i ogromnom dinamikom može da uvede čitave plesne zajednice u trans ili da ih podstakne na eksplozivne solo nastupe.
Razumevanje ovih instrumenata menja način na koji se krećemo. Ko nauči da oseti duboki bas ramnog bubnja u karlici ili da rukama isprati filigranske ukrase ouda, više ne pleše samo uz muziku, već postaje njen deo. Ovi organski zvuci pozivaju na to da se napusti kruto držanje i prepusti izolacijama, prizemnim koracima i slobodnoj improvizaciji. Kako bi dublje zaronio u ove fascinantne zvučne svetove, vredi pogledati i Muziku za solo ples: Magični ritmovi svetske muzike, koja postavlja teorijski okvir za ovo plesno putovanje.




