Kako stopala postaju udaraljke
Irska step igra ima fascinantnu dvostruku ulogu: onaj ko pleše ne prati samo ritam, već ga aktivno stvara. Ovo postaje posebno očigledno kada se pleše u teškim cipelama (poznatim i kao Heavy Shoes) ojačanim potpeticama od fiberglasa ili drveta. Rad stopala ovde postaje samostalan udaraljkaški instrument koji se neprimetno uklapa u strukturu violine (fiddle), flaute (tin whistle) i irskog okvira bubnja (bodhrán). Ciljanim udarcima vrhom stopala (trebles), potpeticom (clicks) ili celim stopalom (stamps), plesači postavljaju ritmičke akcente koji stoje u tačnom kontraritmu ili kao sinkopirani ukrasi melodije. Ova tesna povezanost zahteva ekstreman osećaj za takt i ritam u plesu, jer svaki neprecizan korak odmah narušava celokupnu muzičku sliku.
Instrumenti iza drvenog zvuka
Tradicionalni irski instrumenti za plesnu muziku čine temelj za ovaj ritmički dijalog. Dok bodhrán pruža zemljani, pulsirajući bas takt, melodijski instrumenti diktiraju tempo. Plesači koriste kratke, suve tonove svojih okovanih cipela kako bi udvostručili brze šesnaestine note violine ili harmonike, ili kako bi popunili ritmičke praznine. Tako nastaje polifona igra u kojoj stopala čine udaraljkaški vrh ansambla.
