Tvoje beleške su pomoć za razgovor, a ne samodijagnoza
Za prvi razgovor ne moraš da pronađeš odgovarajuću dijagnozu niti da u potpunosti zapišeš svoju životnu priču. Korisna su zapažanja koja možeš samostalno da opišeš: kada se javlja opterećenje, kako ga primećuješ i šta ti otežava svakodnevicu? „Na sastancima postajem napet/a i jedva mogu da govorim“ konkretnije je od „Želim da se poboljšam“. Zapažanje ostaje zapažanje i ne dokazuje da imaš neki poremećaj.
Pripremaš informacije i pitanja, a ne terapijske vežbe pokretom. Terapija plesom nije audicija na kojoj treba da pokažeš osećaj za ritam ili pokretljivost. Osnovne informacije pronaći ćeš u tekstu Terapija plesom kao terapijski rad pokretom. Za tvoju belešku je za početak važno šta želiš da kažeš i o čemu još ne možeš da govoriš.
Opiši telesna ograničenja što konkretnije, na primer bol pri dužem stajanju umesto uopštenog „teško podnosim opterećenje“. Pregled teme Ples uz zdravstvena ograničenja pruža dodatne smernice, ali ne zamenjuje medicinsku procenu. Postojeće preporuke lekara i dalje su merodavne. Prvi razgovor takođe ne garantuje da tretman odgovara onome što ti je potrebno niti da će tegobe nestati.



