Priču zajedno pogledati
Na udansa connect-u pronaći ćeš ljude u Londonu sa kojima možeš da razgovaraš o scenskom plesu i dogovoriš odlazak u pozorište.
Piše: Mary De LucaAžurirano
Na udansa connect-u pronaći ćeš ljude u Londonu sa kojima možeš da razgovaraš o scenskom plesu i dogovoriš odlazak u pozorište.
Poznato ime na programu može da prikrije dug razvojni put. U Rambertu, taj put počinje časovima i vodi do pitanja kako od pojedinaca koji su prošli obuku nastaje zajednički umetnički rad.
Kompanija je umetnički ansambl koji zajednički razvija i izvodi plesna dela. Taj pojam označava grupu i njen organizovani rad, a ne zgradu u kojoj vežba ili nastupa.
Godine 1919. Marie Rambert otvorila je školu plesa u Notting Hill Gateu u Londonu. Iz nje je kasnije nastala plesna kompanija. Ova kratka istorijska veza govori nešto suštinsko: polazište je bilo mesto za učenje. Međutim, to ne znači da je na dan otvaranja već postojala potpuno organizovana izvođačka grupa.
Šta se tu u osnovi spaja može se razumeti kroz jednostavnu situaciju na času. Više ljudi uči isti niz pokreta. Vežbaju poravnanje tela, prenos težine i odnos prema muzici. U početku je važno da svaka osoba može da izvede pokret. Za scensko delo javljaju se dodatni zadaci: ko počinje, ko odgovara, ko ostaje da stoji i kako se od pojedinačnih nastupa stvara zajednički tok?
Obuka i rad ansambla imaju različite ciljeve, ali mogu da se nadovezuju jedno na drugo. Nastava razvija veštine, a kompanija koristi te veštine za zajednički osmišljena dela. To objašnjava prelaz, a da se pritom ne tvrdi ništa o određenoj metodi nastave ili konkretnom osnivanju Rambertove kompanije.
Ako si nova u Londonu, ova priča ti nudi način da bolje razumeš plesne scene i njihovu istoriju: iza poznatog imena može da stoji pedagoška inicijativa, a ne samo osnivanje pozorišta.

Kompanija koja je proistekla iz škole Marie Rambert imala je sedište u Mercury Theatreu. Ovde se pojavljuje još jedna vrsta veze: ansamblu su potrebni prostori za rad, ali se on razlikuje od tih prostora. Zabeleženo sedište povezuje Rambertinu priču s pozorištem, a da pozorište i kompanija time ne postaju ista ustanova.
Prostor pozorišta u osnovi menja način na koji se pokret opaža. Na času nastavnik može da priđe sasvim blizu i pogleda položaj stopala. Na sceni i prostorna odluka mora da bude razumljiva iz gledališta. Zbog toga razmaci, pravci pogleda, izlasci na scenu i zajednički tajming dobijaju drugačiju funkciju.
Zamisli grupu koja jedna za drugom započinje isti pokret rukom. U sali za vežbanje to može da bude vežba koordinacije. Pred publikom vremenski razmak može da stvori tok: pokret vidljivo prolazi kroz grupu. Ovo je opšti primer scenskog rada, a ne dokumentovana koreografija Rambert.
Ime Mercury Theatre zato ti pomaže da ovu priču smestiš u prostor. Samo po sebi, ono ne govori ništa o današnjoj adresi, aktuelnom repertoaru niti o tome koja su dela tamo nastala u određenom periodu.
Ovako
Ne ovako
Ako posle priče poželiš da i samostalno isprobaš pokret, na platformi udansa pronaći ćeš plesne kurseve u Londonu.
Ime može da ukazuje na kontinuitet, a da svaki pokret koji stoji iza njega nije morao ostati isti tokom decenija.
Prema ustaljenoj klasifikaciji, Rambert se smatra najstarijom postojećom plesnom kompanijom Ujedinjenog Kraljevstva. Reč je o institucionalnom statusu. On se odnosi na trajanje jedne kompanije, a ne na tvrdnju da su njeni pokreti, dela ili načini rada ostali nepromenjeni.
Za razumevanje istorije britanskog plesa važno je da uočiš ovu razliku. Škola može postati polazište dugoročnije umetničke strukture. Ta struktura može da očuva svoj kontinuitet dok se ljudi smenjuju i nastaju nova dela. Zajednički naziv čini razvoj razumljivim, ali ne zamenjuje razmatranje pojedinačnih istorijskih perioda.
Dok gledaš, zato je korisnije da delo opišeš konkretno nego da ga označiš kao „staru kompaniju“. Obrati pažnju na odnos pokreta i muzike: da li se počeci poklapaju, da li se odvijaju jedan nasuprot drugom ili nastaje pauza? Posmatraj i da li grupa stvara zajednički prostor ili ističe pojedince. Ove osobine opisuju jedno delo, a ne automatski celokupnu istoriju njegovog ansambla.
Jedna slika može samo delimično da prikaže ove odnose. Kako da razlikuješ držanje od toka pokreta, objašnjava vodič o tipičnim greškama pri posmatranju plesnih pokreta. Početak Ramberta pritom ostaje istorijska referentna tačka, a ne uputstvo za oponašanje.
Tehnika otvara mogućnosti za kretanje
Na časovima su u središtu pažnje koordinacija, pravilno držanje tela i muzički tajming. Isti pokret može da se ponavlja dok ne postane kontrolisaniji. Iz ove perspektive, priča počinje od ljudi koji razvijaju plesne veštine.
Pokreti dobijaju zajednički smisao
U plesnoj trupi veštine se objedinjuju u zajedničku izvedbu. Pokret dobija značenje kroz svoje mesto među drugim pokretima, susrete i pauze. Iz ove perspektive, umetnički rad počinje tamo gde grupa objedinjuje svoje odluke.
Ne, Mercury Theatre je bila pozorišna scena u kojoj je sedište imala trupa nastala iz škole Marie Rambert. Naziv pozorišta se, dakle, odnosi na instituciju i prostor. Rambert se u ovom kontekstu odnosi na ansambl i njegov razvoj, a ne samo na prostor.
Istorijska fotografija daje naznake o držanju i oblikovanju, ali sama po sebi ne potvrđuje celokupan stil plesa. Ona beleži samo jedan trenutak. Na njoj ne možeš da vidiš niz pokreta, prelaze, tempo, muziku ni način prenošenja težine, čak i kada su odeća i položaj tela jasno vidljivi.
Repertoar označava izbor dela koja trupa ima na raspolaganju za izvođenje ili ih ponovo postavlja na scenu. To nije isto što i spisak koraka kojima vlada. Delo obuhvata i raspored pokreta, odnose s muzikom, uloge i oblikovanje prostora.
Ne, ne moraš da poznaješ balet da bi razumeo/la razvoj Ramberta kao institucije. Korisno je da razlikuješ učenje, zajedničko oblikovanje dela i mesto izvođenja. Tehnički pojmovi postaju važni tek kada želiš detaljnije da opišeš konkretne pokrete ili različite koreografske rukopise.