Muzička pauza daje okvir pozi u kostimu
Ova varijanta igre stop-plesa ima dva jasno različita stanja: kretanje uz muziku i zauzimanje poze u tišini. Pauza nije test kojim se proverava ko najbrže reaguje. Ona stvara trenutak u kojem svako dete može da poveže svoj kostim sa položajem tela. Komentarišeš ideje, a ne brzinu reakcije. Zato je „Tamo stoji robot sa uglastim rukama“ bolji komentar od „Zakasnio si“.
Odgovarajuću pozu možeš da zauzmeš bez zaleta: mačje šape ispred grudi, savijene robotske ruke ili čarobna ruka u visini ramena. Skokovi, duboki iskoraci i stajanje na jednoj nozi nisu prikladni za iznenadni prekid. I dete bez kostima može da smisli neku figuru. Ne moraš da pogađaš kostim niti da ga povezuješ s određenom ulogom.
Muzika sa jasno prepoznatljivim ritmom olakšava smenjivanje, jer deca dok plešu čuju zajednički vremenski orijentir. Nije propisana određena pesma ni tempo. Pauza treba da se jasno čuje, bez potrebe da prethodno pojačavaš zvuk. Za neprekidne gestove umesto poza u tišini tu je fašing ples sa gestovima u kostimu. Ako tvoje dete radije samo stvara zvukove, kurs stepa za decu sa igrama zvukom nudi drugačiji pristup muzici.




