Rad na ulozi daje pokretu nameru
Čas može da počne zagrevanjem, muzičkom orijentacijom i zajedničkom sekvencom pokreta. To je dobra osnova: učiš gde ti je težište i kada pokret počinje uz muziku. Ali za Burlesque nedostaje pitanje šta taj pokret znači u okviru izvođenja.
Rad na ulozi povezuje telesne odluke s namerom koju možeš da izvedeš. Dve osobe mogu da prođu istim putem kroz prostor, a da pritom prikažu različite likove. Nastava treba da dopusti takve razlike i da ume da ih imenuje. Zato unapred zadana koreografija nije automatski loš izbor. Presudno je da li je samo kopiraš ili smeš i da istražiš kakav utisak ostavlja.
Scenski lik ne mora da odgovara ni tvom svakodnevnom ponašanju ni određenoj predstavi o rodnim ulogama. Dobra poduka tretira uzdržanost, preterivanje ili komiku kao mogućnosti izvođenja, a ne kao osobine određenih tela. Ko treba samo da oponaša navodno ispravan oblik ženstvenosti, ima malo prostora za sopstvene odluke.
Za početnike je važno i da se ne traži da istovremeno uče pokrete i izvode ulogu, a da im se to ne objasni. Ako stalno pokušavaš da uhvatiš korak, možda zadatak nije dobro podeljen. Vodič o prebrzom plesnom kursu detaljnije objašnjava ovu razliku.




