Kako se Tango ponovo izmišlja u 21. veku
Argentinski Tango odavno više nije muzejski eksponat. Daleko od tradicionalnih plesnih dvorana, u kojima orkestri zlatnog doba vode glavnu reč, uspostavio se vitalan pokret željan eksperimentisanja. Moderna milonga raskida sa strogim konvencijama i otvara prostor za nove muzičke i plesne uticaje. Dok se temelj tanga, duboka povezanost u paru i improvizovani hod, zadržava, strogi bonton ustupa mesto primetnoj otvorenosti. Ovde se elektronski ritmovi susreću sa klasičnim zvucima bandoneona, a plesači se kreću sa primetnom slobodom koja u tradicionalnom okviru često ne nalazi svoje mesto.
Ovaj razvoj se ogleda i u muzici. Trenutne Milonga Dresscode konvencije već pokazuju da scena postaje mlađa i jednostavnija. Neotango nije krut stil, već stav. On dozvoljava da se elementi iz savremenog plesa ili bluza integrišu. Ko je jednom doživeo ovu dinamiku na podijumu, odmah oseća da se ovde aktivno oblikuje budućnost tanga. Ne radi se o potiskivanju tradicije, već o njenom nastavku ovde i sada.







