Kako elektronski ritmovi revolucionišu tradicionalni ples
Dok je tradicionalni Tango čvrsto ukorenjen u zlatno doba tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka, Neotango raskida sa tim krutim obrascima. Nastao je oko prelaska milenijuma kao kreativan odgovor na pitanje kako jedan istorijski ples može da zvuči u 21. veku. Umesto oslanjanja na uobičajene šelak ploče, ovaj pokret koristi moderne tehnike produkcije, sintisajzere i urbane ritmove. Nije reč o potiskivanju nasleđa, već o njegovom povezivanju sa današnjom životnom realnošću. Za plesače, ovaj razvoj znači ogromno oslobođenje: kruti rodni stereotipi ustupaju mesto fluidnoj komunikaciji, u kojoj pokret sasvim organski proističe iz novih zvučnih svetova.
Ova muzička evolucija je takođe iz temelja promenila plesnu praksu. Na modernim milongama i Neotango događajima, tradicionalni smer plesa se uglavnom zadržava, ali su obrasci kretanja slobodniji i eksperimentalniji. Ako si se već upoznao sa klasičnom osnovom, kakva se zahteva kod plesa Tango Argentino na punom podijumu, u Neotangu ćeš otkriti potpuno nove prostore za slobodu. Muzika te poziva da integrišeš elemente iz savremenog ili drugih modernih plesnih stilova i da zagrljaj učiniš fleksibilnijim.








