Elegantan hod ustupa mesto brzom taktu
Ko počinje sa Tango Argentino, prvo uči hodanje. Ovo hodanje nije obično koračanje, već svestan, klizeći prenos telesne težine sa jedne noge na drugu. Svaki korak se inicira iz kukova, stopala održavaju blizak kontakt sa podom. Ovaj nošeni pokret savršeno odgovara klasičnom, često melanholičnom ritmu tanga u četvoročetvrtinskom taktu. Ovde ostaje mnogo prostora za pauze u tangu, u kojima se pokret na trenutak zamrzava kako bi se osetila melodija.
Čim se, međutim, zasvira milonga, dinamika se iz temelja menja. Ritam se zasniva na živahnom dvočetvrtinskom taktu, koji je često snažno sinkopiran. Nošeno klizanje ustupa mesto ritmičkom, gotovo elastičnom karakteru. Ko želi da nauči korake za Milonga ritam, brzo primećuje: koraci postaju kraći, ravniji i znatno brži. Rad nogu zahteva finu preciznost, jer stopala jedva napuštaju pod kako bi se visok tempo savladao bez greške.


