Tri vrhunca daju oblik plesnoj verziji
España Cañí Pascuala Marquine muzička je osnova klasičnog koncepta vrhunaca u Paso Dobleu. Tri velika vrhunca dele dugu plesnu verziju na celine. To nisu proizvoljni glasni udarci: muzika vodi do njih, a Picture Line čini taj završetak vidljivim kroz telo. Reč je o svesno oblikovanoj i zadržanoj liniji tela. Za ovu vežbu dovoljan je uspravan stav sa blago otvorenim nogama, bez dubokog iskoraka ili zabacivanja unazad.
Radimo sa uobičajenom dugom plesnom strukturom: prvi naglasak vrhunca na 84. udarcu, drugi na 160, treći na 244, računajući od prvog marševskog udarca, bez uvodnog dela. Odeljci tako obuhvataju 84, 76 i 84 udarca. To odgovara grupama od po osam udaraca, deset plus četiri, devet plus četiri i još jednom deset plus četiri. Ovi brojevi nisu garancija za svaki snimak sa istim naslovom. Koncertne verzije, uvodi i skraćene plesne obrade mogu biti drugačije strukturisani.
Tvoj postojeći sled ostaje nepromenjen. Poznata promena pravca, kao što je četvrtokret u Paso Dobleu, ovde je samo jedan element. Cilj vežbe je isključivo da njegov završetak postaviš na vreme, pre muzičkog vrhunca.




