Tempo učenja vidi se između koraka
Ako tražiš plesni kurs za starije osobe u Štutgartu, oznaka uzrasta u početku je samo smernica. Ona ne znači automatski da je nastava namenjena početnicima niti da se pleše uz posebno sporu muziku. Starije osobe imaju različito plesno iskustvo, pokretljivost i navike u učenju. Zato fiksna starosna granica ne govori mnogo o tome kako nastava zaista izgleda.
Tempo učenja opisuje koliko brzo se uvode novi zadaci. Nastavnik može da pokazuje mnogo figura zaredom čak i uz mirnu muziku. S druge strane, živahna melodija uz kratku sekvencu koja se često ponavlja može biti sasvim pregledna. Korisno je postepeno uvođenje, tako da najpre razumeš kretanje stopala, zatim prenošenje težine i, na kraju, povezivanje pokreta s muzikom.
Jasni opisi kursa navode rad na osnovama, ponavljanja i način podučavanja. Ako nastavnik samo pokazuje pokrete, potrebno je da ih istovremeno prepoznaš i ponoviš. Kada uz pokazivanje daje i usmene smernice za pravac, imaš još jedan način da ih usvojiš. Osobama koje koriste slušni aparat pomažu objašnjenja bez muzike u pozadini i lice koje se dobro vidi.
Važno je, dakle, razlikovati dve stvari: koliko brzo zvuči muzika i koliko brzo se od tebe očekuje da usvojiš nešto novo. Zašto se te dve stvari ne moraju podudarati objašnjava i tekst o tempu muzike i stepenu težine u Slowfoxu.








