Smer menja prisećanje, ne broj koraka
Četiri zadatka postepeno uklanjaju podsetnike. Najpre čuješ sopstvenu najavu, zatim planiraš sledeće stopalo, pa se smenjuješ između dve zapamćene verzije. Na kraju karta određuje koja ti je od njih potrebna. Ako tek tada nešto zapne, to nije razlog da dodaješ nove korake: treba ti još jednom ista poznata verzija unazad ili unapred, uz manje ometanja.
Ovde „unazad“ ne znači da vremenski izvodiš unapred naučeni niz obrnutim redosledom. Prizivaš verziju unazad koju si naučio/la na kursu, uključujući početno stopalo i smer kretanja. Par korak u stranu, zatvaranje ostaje na predviđenom mestu. Posebno, korak zatvaranja ne pretvaraš u obično tapkanje, jer će ti inače za sledeći početak nedostajati slobodno stopalo.
Neka koraci budu mali, a put unazad slobodan. Ogledalo nije dobar stalni vizuelni oslonac za ove zadatke, jer želiš da proveriš koliko možeš da se setiš. Muziku dodaj kada uspeš da se setiš bez pauze za traženje; stranica o odgovarajućem tempu Foxtrota u društvenom plesu pomaže ti pri izboru. Pauze iz zadatka 2 služe za pamćenje, one nisu nova ritmička varijanta plesa.




