Zajedno da pažljivije pogledamo
Na udansa možeš da pronađeš ljude u gradu Paris sa kojima možeš da gledaš ples i nakon toga razgovaraš o svojim zapažanjima.
Piše: Mary De LucaAžurirano
Na udansa možeš da pronađeš ljude u gradu Paris sa kojima možeš da gledaš ples i nakon toga razgovaraš o svojim zapažanjima.
Na sceni mala udaljenost može postati uzbudljivija od velikog skoka. Ako ne tražiš odmah neku radnju, primetićeš odluke koje se pri prvom gledanju izgube između spektakularnih trenutaka.
Kada gledaš savremeni ples u Parizu, ne treba ti unapred pripremljen rečnik gestova. Povijena leđa ne znače automatski tugu, kao što ni skok ne znači automatski radost. Koreografije mogu da prikažu pokret kao telesni čin, da razviju neku situaciju ili da povežu oba. Najpre opiši šta se dešava, a tek onda reci kako to deluje na tebe.
Razliku možeš da uočiš na primeru: jedna osoba ispruži ruku, a druga se povuče. To je zapažanje. „Prva osoba preti drugoj“ već je tumačenje. Moguća su i druga objašnjenja, na primer igra, odbijanje susreta ili ispitivanje granice. Koje tumačenje ima smisla zavisi od toga šta se dešava pre toga i posle toga, kao i od onoga što se ponavlja.
U pariskom kulturnom kontekstu važno je Chaillotovo usmerenje na savremeni ples, uvedeno 2008. godine. Pregled plesne kulture u Parizu smešta taj razvoj u institucionalni kontekst, ali ne nudi konačno značenje pojedinačnog komada. Ni nazivi Contemporary Dance i Danse contemporaine ne označavaju jedinstven jezik pokreta. Možeš naići na apstraktne forme, svakodnevne gestove, jezik ili telesne susrete. Vodič o greškama u posmatranju plesnih pokreta objašnjava zašto pogled ponekad pridaje preveliku važnost pojedinim delovima tela. Zato je tokom gledanja korisno da smenjuješ detalje i celokupnu sliku.

Pusti da ti pogled najpre pređe preko cele plesne površine: Gde se nalaze tela, koji delovi ostaju prazni, kuda vode putanje? Zapamti neki upečatljiv raspored, na primer zbijenu grupu sa jednom osobom izdvojenom izvan nje, a da iz toga još ne izvodiš priču.
Izaberi kratak, prepoznatljiv pokret: kruženje rukom, spuštanje ili povlačenje unazad. Opiši njegov početak i kraj jednostavnim rečima. Tvoj motiv je upotrebljiv ako možeš da ga prepoznaš, čak i kada kasnije istu kretnju izvede neka druga osoba.
Kada se tvoj motiv sledeći put pojavi, uporedi veličinu, smer i visinu tela. Da li se krug koji praviš rukom smanjuje, pomera ka podu ili ga preuzima grupa? Zabeleži jednu promenu i posmatraj da li se nastavlja ili se vraća prvobitnom obliku.
Sada obrati pažnju na to kako se pokret izvodi: isprekidano, klizeći, teško ili elastično. Razdvoji brzinu od snage, jer spori pokreti mogu delovati napeto. Uporedi dve izvedbe svog motiva i imenuj fizički kvalitet koji se promenio.
Prati ko na koga reaguje: Da li osobe počinju istovremeno, da li neka kasni, ostaje li neki pogled bez odgovora? Obrati pažnju i na blizinu bez dodira i kontakt bez pogleda. Konkretno opiši tok, na primer „jedna osoba se približava, dve se okreću“, umesto da dodeljuješ stalne uloge.
Slušaj da li pokret reaguje na zvuk, kreće se nasuprot njegovom ritmu ili se nastavlja nezavisno od njega. Obrati pažnju na korake, disanje i glasove, kao i na muziku. Znaš da postoji veza kada možeš da opišeš konkretan početak, suprotnost ili prelaz u tišinu.
Posle završetka poveži dva zapažanja u privremeno tumačenje: „Grupa deluje odbojno, jer se pri svakom približavanju razilazi i izbegava pogled.“ Zatim potraži alternativno objašnjenje. Tako tvoje tumačenje ostaje razumljivo, a da pritom ne tvrdiš šta je koreografija nameravala.
Kroz plesnu improvizaciju možeš da doživiš kako distanca, pravac i kvalitet pokreta menjaju gest.
Ovako
Ne ovako
Orijentacija
Poređenje
Tumačenje
Ne moraš da imaš prethodno plesno iskustvo da bi pažljivo posmatrao koreografiju. Tehničko znanje može da ti pomogne da prepoznaš ravnotežu ili prebacivanje težine, ali ne može da zameni posmatranje. Počni od pravaca, razmaka i promena. Ove odlike su vidljive i bez poznavanja naziva koraka i daju osnovu za tvoje tumačenje.
Savremeni ples ne mora da priča priču. Predstava može da se bavi trajanjem, iscrpljenošću, geometrijskim rasporedima ili efektom ponovljenog pokreta. Zato nemoj na silu tražiti likove i radnju. Ako se ista radnja postepeno sve teže izvodi, ta promena u telu već može da nosi razvoj, a da ne prikazuje ispričanu situaciju.
Dug odlomak sa malo pokreta može da usmeri tvoju pažnju na sitne promene. Posmatraj disanje, napetost mišića, pogled i trajanje čekanja. Tako možeš da primetiš da prividni mir uključuje fizički napor. Da li taj odlomak stvara napetost, razmak ili zastoj, možeš da protumačiš tek u odnosu na ostatak predstave.
Pokreti na podu nisu dokaz nedostatka tehnike. Kontrolisano spuštanje, kotrljanje i ponovno uspravljanje zahtevaju usklađeno prebacivanje težine i svestan rad sa zamahom. Dok gledaš, možeš da pratiš kako se menja kontakt sa podom. Za tvoje tumačenje važno je šta ta promena menja u predstavi, a ne koliko visoko neko skače.
Samo posmatranjem često ne možeš sa sigurnošću da prepoznaš da li je neki odlomak improvizovan. Pokreti koji deluju spontano mogu biti precizno zadati, a improvizacija može da prati jasna pravila. Zato radije opiši vidljivu otvorenost: različite trenutke započinjanja, promenljive putanje ili neposredne reakcije. Takve odlike pokazuju utisak koji nešto ostavlja, ali ne dokazuju kako je nastalo.
Tumačenje može biti neubedljivo ako je u suprotnosti sa vidljivim tokom ili zanemaruje važne detalje. Ipak, više tumačenja može da postoji istovremeno. Razlikuj lični utisak od tvrdnje o predstavi: za „Ovo me čini nemirnim“ nije potreban dokaz, dok „Grupa nekoga isključuje“ treba da možeš da potkrepiš konkretnim postupcima.