Razlika između Tango Argentino i standardnog tanga
Ko god u Berlinu pomisli na tango, skoro uvek misli na Tango Argentino, a ne na takmičarski ples iz svetskog plesnog programa. Dok se evropski standardni tango oslanja na fiksne korake, stalno kruto držanje i oštre pokrete glavom, argentinski tango se u potpunosti zasniva na suptilnoj improvizaciji u trenutku. Oboje plesača stoje u fleksibilnom zagrljaju, takozvanom abrazo-u, i osluškuju prebacivanje težine onog drugog.
Za početak to znači: ne moraš da učiš napamet dugačke sekvence da bi izašao na podijum. U centru pažnje je hodanje (caminata), zajednička osa i dijalog između vođenja i praćenja. Upravo u Berlinu se susreću istorijske tradicije i moderne forme: u salama bogatim istorijom kao što je Ballhaus Rixdorf u Nojkelnu ili tokom večeri u ogledalnoj sali Clärchens Ballhaus u Miteu, doživećeš klasičan milonguero stil uz tradicionalnu muziku. Pored toga, postoje neotango formati, gde se puštaju moderni zvuci, od elektrotanga do popa, a plesači često slobodnije eksperimentišu sa okretima i osama.












